Poneseš svoje snove i strahove,
Svjestan si da moraš ići sam kroz mrakove.
Siguran si samo da
Jedan je tu
Da obasja ti put.
I šta god da desi se
Znaš
Da sve od sebe moraš da daš,
Jer ništa manje od osvojenog cilja
Ne prihvataš!
Na sredini mog života
Pitaš me o životu?
Izvini što nemam volje da ti pričam…
Ali ne mogu da te ne upitam:
“Gdje si dosad bila?”
Dok ulaziš u sobu i pitaš me zašto mi je lice crveno od plača,
Ja nemam volje da odgovaram,
jer
Morala bih sve ispočetka…
A previše je vremena prošlo,
Ne mogu sad,
Kao što ti nisi mogla kad mi je najviše trebalo.
Možda si mi neko najbliži,
Mada,
Ja to ne osjećam.
Izvini.
Znam da boli…
Ali, vjeruj jačina bola dok ovo slušaš ne može biti veća od jačine bola kojeg osjeća zapostavljeni dio moje duše…
Izvini,
Još jednom.
Ali,
Sad je kasno,
Žao mi je.
U voljenoj samoći tihu dovu uputih
Za jednog stranca kojeg srce i u najmanju poru poznaje,
Za smeđe kose u kojim se obris njenih prstiju više ne razaznaje.
Za jedne oči što su kukavički odustale.
Za jedan pogled izgubljeni (iako ga niko kao takvog ne prepoznaje).
Dobro krije tugu i stege koje ga sve jače bole…
Griješi-brani ponos pred pogrešnima,
Nekad se čini da i ne zna šta je to.
Nebitno.
Nego, ne mogu da zaborvim taj osjećaj
Iskrene dove.
Nikad i ni za koga tako iskreno nisam molila.
Srce ako zapamti, lahko ne zaboravlja.
To je vjerovatno njegaova potreba.
Ne znam.
Ali, u dovi same te misli donose
i srce moli za tebe
iako ne želi tebe kraj sebe…
Brinem.
Za tvoje uzvišene ciljeve.
Za uvjerenja, nijjete i postupke.
Iako ne bih trebala, ali želim
To je moja potreba.
Jer, kako god
Ti si bio neko moj,
Nekada.
Glupa potreba…
Ali,
Bezuslovno
Čuvam te dovom i želim ti hajr 🙂
Ne obećavaj i ne prihvataj obećanja! Ako ti se kojim slučajem omakne,uvijek negdje u dubini sebe sačuvaj svijest da to obećanje ne mora biti i gajb ili da je samo još jedna u nizu dunjalučka laž.
Mir i sloboda obilježje su za sreću.
Ja od tuđeg hakka neću,
Pa ni vi moj ne dirajte.
Od moje slobode,
Što vam se sviđa
Ne birajte!
To na prodaju nije.
Ne znam ja šta u vašoj duši se krije
Niti želim znati.
Samo se nadam da Bog će vam svavjest dati,
Pa ćete sebe o sebi propitati!
Nije život samo skitati,
Nije život samo željeti,
Nauči se živ insan svašta voljeti.
Puno toga zna zaboljeti…
Ali ako život tvoj Bismillah je
Sve lakše je.
Zapamti to mila!
A ovi koji žele da slome tvoja krila…
Reci im da ti si vila,
Svevišnjega,
I da tebi sve je lijepo što od Njega je.
A ja im kažem,
Nek’ za riječ drže me ako slažem.
Da,tako mi Boga,
Svoj mir narušavanjem tuđeg neće dobiti.
Svaki njihov stav-zulumčarski,
Božija odredba će im pobiti.
Na Velikom danu oni će patiti.
Onaj dunjaluk za kojim su trčali u vidu vatre će im se vratiti..
Tek tad će shvatiti.
Da duša dovoljna je da u nju stane mir i sve što je lijepo.
Želim Džennet i trebam samo ono što me vodi do njega.
Zar savršena vječnost nije dovoljana energija kojom ću savladati nesavršenu prolaznost?!
Zar vječni rahatluk nije pogon za dunjalučki opstanak u pokornosti?
Mi smo dio Ummeta koji brzo zaboravlja, tužno, ali Ummet smo koji zaboravlja najčešće ono što ne treba.
Heej, vječnost po mjerama Uzvišenoga…
SubhanaAllah!
Znaj da je svaka ljubav vrijedna odricanja ako osjetiš rizik udaljavanja od njenog Vlasnika.
Ne riskiraj, rijetko ko s ljudima profitira.
Prije svakog postupka sjeti se da se ne isplati kockati sa ljepotama Dženneta.
Prolazna ljepota (privid) ili vječno uživanje (“Allah je Svojim robovima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti.”)…
Razumom obdareni znaju šta će izabrati. Mu’min će ti odmah odgovoriti.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda, 17.)
Recent Comments