“Pokušaj da četrdeset dana budeš iskrenog srca,vidjet ćeš drugo lice i drugi jezik,sa kojeg će početi teći mudrost,dobro i plemenitost.”

Džennet…

Želim Džennet i trebam samo ono što me vodi do njega.

Zar savršena vječnost nije dovoljana energija kojom ću savladati nesavršenu prolaznost?!
Zar vječni rahatluk nije pogon za dunjalučki opstanak u pokornosti?

Mi smo dio Ummeta koji brzo zaboravlja, tužno, ali Ummet smo koji zaboravlja najčešće ono što ne treba.
Heej, vječnost po mjerama Uzvišenoga…
SubhanaAllah!
Znaj da je svaka ljubav vrijedna odricanja ako osjetiš rizik udaljavanja od njenog Vlasnika.
Ne riskiraj, rijetko ko s ljudima profitira.
Prije svakog postupka sjeti se da se ne isplati kockati sa ljepotama Dženneta.

Prolazna ljepota (privid) ili vječno uživanje (“Allah je Svojim robovima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti.”)…

Razumom obdareni znaju šta će izabrati. Mu'min će ti odmah odgovoriti.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda, 17.)

Da li smo od iskrenih?

Napisala bih nešto romantično, al’ me romantika naučila da ne budem romantična.
Možda dr put, sad mi se spava 🙂

Ljubav je sigurnost.
A šta ako nisam sigurna?