Poneseš svoje snove i strahove,
Svjestan si da moraš ići sam kroz mrakove.
Siguran si samo da
Jedan je tu
Da obasja ti put.
I šta god da desi se
Znaš
Da sve od sebe moraš da daš,
Jer ništa manje od osvojenog cilja
Ne prihvataš!

(pjesmica za laku noć i dobro jutro) 🙂

Na sredini mog života
Pitaš me o životu?
Izvini što nemam volje da ti pričam…
Ali ne mogu da te ne upitam:
“Gdje si dosad bila?”
Dok ulaziš u sobu i pitaš me zašto mi je lice crveno od plača,
Ja nemam volje da odgovaram,
jer
Morala bih sve ispočetka…
A previše je vremena prošlo,
Ne mogu sad,
Kao što ti nisi mogla kad mi je najviše trebalo.
Možda si mi neko najbliži,
Mada,
Ja to ne osjećam.
Izvini.
Znam da boli…
Ali, vjeruj jačina bola dok ovo slušaš ne može biti veća od jačine bola kojeg osjeća zapostavljeni dio moje duše…
Izvini,
Još jednom.
Ali,
Sad je kasno,
Žao mi je.