“Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Ghaafir: 60)
ON nas moli. Stvoritelj nebesa i Zemlje i svega što je na njima nas moli da ga molimo… Allahu ekber!
Zašto smo mi ljudi toliko nemarni? Ignoriramo i ne pokoravamo se, činimo grijehe, i što je najgore ustrajemo na tome…
Mislimo da u ovom ajetu nismo spomenuti, mislimo da naša, neću reći ”nepokornost” , ali ću reći ”nedovoljna pokornost”, ne proizilazi iz oholosti… Kako samo sebe lažemo!
Da smo potpuno svjesni Allaha i Istine zar bismo sebi mogli dozvoliti nemarne živote, pune grijeha i dunjalučke ljubavi,sa samo pokojom svijetlom tačkom? Da smo svjesni Posjedovatelja svega, zar bismo sebi dopustili izostavljanje sunneta, a farz ni spomenuti ne trebamo. Mislimo da brada, hidzab, 5 formalnih dnevnih namaza, 2-3 stranice Kur’ana (i to ponekad),cine vrhunac imana…
Koliko smo zapravo svjesni svoje nesvijesti?!
Iz nezahvalnosti, iz nemara, iz neinformisanosti, iz života bez poniznosti, rađa se oholost koju nam šejtan predstavlja na ljepši način, kao npr. rečenicama: “Ima vremena!” ili “Allah je Milostiv!”, “Ako budem nepokoran u jednoj stvari neću u svim…”
KAKO ZNAŠ?
Možda baš ono što od ibadeta ostavimo izazove Allahovu srdžbu da nam oduzme slast i želju za bilo koji drugi vid pokornosti… Zar da “gole” duše idemo na Veliki dan, zar nas nije strah propasti neprolazne?
Prašino nemoćna ,ne ostavljaj vječno radi prolaznoga!
Ne iskušavajmo Allahovu milost,da ne bismo iskusili tegobu Allahove srdžbe, bol Njegove VJEČNE kazane i patnje koju sebi brzo i lahko možemo servirati.
NEMA VREMENA!!
Naš Gospodar jeste milostiv, ali i STROGO KAŽNJAVA!
Da nam Allah učvrsti srca na Istini,do smrti,a nakon smrti da nas za našu prolaznu, ovodunjalučku žrtvu nagradi vječnim uživanjem, neprolaznom srećom i neviđenim ljepotama. (Sigurna sam da se nasa dunjalučka žrtva ne može ni porediti sa ljepotama Dženneta, ali isto tako ni sa strahotama i žestinom Džehennema)