Nekad samo želiš pobjeći, odlutati, nestati.
Dosta ti je i ljudi i odluka i bremena…
Dosta ti je dunjalučkih okova, raznih strahova (da li je ispravna odluka…).
Dosta ti je bježanja.
Bježiš, iako vidiš da nema izlaza… Osim utočišta kod Njega. Najvoljenijega.
Jedino što te gura ljubav je Njegova. Uzvišena.
On smisao je svega, i svaki put, iznova u to se uvjeravam.
Neiscrpna oaza energije, On je. I radost je i nada je i smisao je.
Jedino On nije privid. I samo On uvijek je tu.
Voljena, stpi se, proći će. Stisni jako zube i bori se!
Sve će proći, sve u prah će se pretvoriti… Samo i jedino On zauvijek će ostati.