Volim ga. Još uvijek.

Istina je. Još uvijek.

Elhamdulillah!

Zbunjenost. Bol u želudcu. Drhtaj ruke. Igublenji pogled… Ali, iznad  svega, veliki osmijeh (kojim čovjek prekrije svaku tegobu i iskušenje). Razlog mog osmijeha nije bila želja da zavaram sebe ili druge. Spoznaja Njegove ljubavi, bila je dovoljana da mi se srce smije ahiretu,iako čezne za voljenim na dunjaluku.

Vjerniku je svako stanje drago. Razumom obdareni su shvatili da se hajr krije u svakom predređenom koraku, Svevišnjega. Duša se smije ahiretu,jer saburi na dunjaluku.

„Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.“ (Ez-Zumer, 10) 

Insanu,zar vrijedi? Zar vrijedi srdžbu Njegovu buditi, zar vrijedi ljubav Njegovu iznevjeriti? Njega voljeti,ali mu suprotno dokazivati,djelima. Zar vrijedi? Haram ohalaliti, Dzennetske ljepote zanemariti, u ruke Malika se prepustiti, za uzavrelu vodu na dunjaluku se spremati… Habibeti, zar vrijedi?

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (el-Bekara, 216)