“Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.
On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”,
i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći;
i oni koji govore: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,
on je ružno prebivalište i boravište”;
i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;
i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu,
patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;
ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;
a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;
i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno;
i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;
i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” –
oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,
u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!
Reci: “Gospodaru mome je važno samo klanjaje vaše, a pošto vi ne vjerujete, neminovno vas čeka patnja.”

Nisu mi simpatične “dame” i “gospoda”.
Ne volim one koji konstantno glume žrtvu, jeežim se od onih koji nikad ne priznaju grešku!

A ja svoja.
Pomalo njegova
I beskrajno Tvoja!
Gospodaru,
Ti Jedini…
Pomozi moje srce pravim putem da hodi,
Da svaki moj korak ka Džennetu me vodi,
Jer u ime Tebe je.
I sve što pomislim,
I ono što u radim
Već znaš.
Ti odlučuješ šta ćeš da mi daš!
A ja te molim za milost Tvoju,
Jer znam da ni jednu blagodat svoju
Nisam zaslužila.
I nikad ti se nisam odužila,
Niti ću ikada moći.
Sad zatvaram oči
Sa željom da mi se smiluješ…

Ono kad te On pomogne i samo zbog jedne dove, upućene mislima, istog trena ti se smiluje. Ti zbunjena, pitaš se, šta si to učinila da Gospodar Zemlje i nebesa i svega što je na njima istog trena na tvoju dovu odgovori, od svih stvorenja On tebi udovolji… Subhanaallah, od tebe niko sretniji!
P.s. Moramo biti svijesni i sigurni , da svaka promijena (pomoć) dolazi SAMO od Njega. I svaka je hajr za nas!
Jedino ako budeš sigurna da te tableta nije izliječila, da je ona samo sredstvo kojim On upravlja, ti si 100% izliječena, ako ništa, od dunjaluka!

Nekad samo želiš pobjeći, odlutati, nestati.
Dosta ti je i ljudi i odluka i bremena…
Dosta ti je dunjalučkih okova, raznih strahova (da li je ispravna odluka…).
Dosta ti je bježanja.
Bježiš, iako vidiš da nema izlaza… Osim utočišta kod Njega. Najvoljenijega.
Jedino što te gura ljubav je Njegova. Uzvišena.
On smisao je svega, i svaki put, iznova u to se uvjeravam.
Neiscrpna oaza energije, On je. I radost je i nada je i smisao je.
Jedino On nije privid. I samo On uvijek je tu.

Voljena, stpi se, proći će. Stisni jako zube i bori se!
Sve će proći, sve u prah će se pretvoriti… Samo i jedino On zauvijek će ostati.

Nemoj imati velika očekivanja od onih za koje nisi siguran da će ispuniti ono što obećaju .
E sad… Ima onih koji obećaju,a da ne znaju ni da su obećali (i da,oni su većina), mada, ima i onih koji pri obećavanju paze da li je to breme (koje će okaljati ili obasjati njihov obraz) u skladu sa njihovim mogućnostima.
Ali, opet postoji kvaka.
Realno, ne živimo mi da bismo prolazno živjeli, da bismo prošli, niti živimo da bismo umrli. Mi živimo da bismo vječno, sretno trajali! Ako je tako (a prirodno, u dubini svakog od nas je zasigurno tako),onda moramo i raditi za ono zbog čega živimo. Jer, vjerovatno, to i jeste smisao života.
Zapravo, želim ti reći da ako znaš da će to izvjesno očekivanje izazvati osjećaj koji će i na trenutak poljuljati tvoju vezu sa Allahom koja te vodi ka vječnosti kakvu želis-kani se toga, ili, makar učini da bude umjereno.
Nauči, nemoj imati velika očekivanja ni od prvih ni od drugih. Jer, ni jedni NE ZNAJU! Ne zato što su glupi, neodgovorni, lažljivi, zli… Ne, ne očekuj “samo” zato što smo PROLAZNI!

P.s. Mi radimo za vječnost koja proći neće 🙂

“Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Ghaafir: 60)
ON nas moli. Stvoritelj nebesa i Zemlje i svega što je na njima nas moli da ga molimo… Allahu ekber!
Zašto smo mi ljudi toliko nemarni? Ignoriramo i ne pokoravamo se, činimo grijehe, i što je najgore ustrajemo na tome…
Mislimo da u ovom ajetu nismo spomenuti, mislimo da naša, neću reći ”nepokornost” , ali ću reći ”nedovoljna pokornost”, ne proizilazi iz oholosti… Kako samo sebe lažemo!
Da smo potpuno svjesni Allaha i Istine zar bismo sebi mogli dozvoliti nemarne živote, pune grijeha i dunjalučke ljubavi,sa samo pokojom svijetlom tačkom? Da smo svjesni Posjedovatelja svega, zar bismo sebi dopustili izostavljanje sunneta, a farz ni spomenuti ne trebamo. Mislimo da brada, hidzab, 5 formalnih dnevnih namaza, 2-3 stranice Kur'ana (i to ponekad),cine vrhunac imana…
Koliko smo zapravo svjesni svoje nesvijesti?!
Iz nezahvalnosti, iz nemara, iz neinformisanosti, iz života bez poniznosti, rađa se oholost koju nam šejtan predstavlja na ljepši način, kao npr. rečenicama: “Ima vremena!” ili “Allah je Milostiv!”, “Ako budem nepokoran u jednoj stvari neću u svim…”
KAKO ZNAŠ?
Možda baš ono što od ibadeta ostavimo izazove Allahovu srdžbu da nam oduzme slast i želju za bilo koji drugi vid pokornosti… Zar da “gole” duše idemo na Veliki dan, zar nas nije strah propasti neprolazne?
Prašino nemoćna ,ne ostavljaj vječno radi prolaznoga!
Ne iskušavajmo Allahovu milost,da ne bismo iskusili tegobu Allahove srdžbe, bol Njegove VJEČNE kazane i patnje koju sebi brzo i lahko možemo servirati.
NEMA VREMENA!!
Naš Gospodar jeste milostiv, ali i STROGO KAŽNJAVA!
Da nam Allah učvrsti srca na Istini,do smrti,a nakon smrti da nas za našu prolaznu, ovodunjalučku žrtvu nagradi vječnim uživanjem, neprolaznom srećom i neviđenim ljepotama. (Sigurna sam da se nasa dunjalučka žrtva ne može ni porediti sa ljepotama Dženneta, ali isto tako ni sa strahotama i žestinom Džehennema)

Lijepa moja,
Ti koja za Allahom čezneš,a šejtan te spriječi da mu se predaš.
Ti koja u grudima ljubav osjetiš,ali uvijek ti treba neko da te podsjeti.
Ti koja namaza jos u potpunosti nemaš.
Ti koja drijemas,kad’ neko hidžab spomene ti..
PROBUDI SE!
Po Allahovim propisima obuci se i Njemu na sedždu žurno kreni.
Voljena,sjeti se, On za našim istighfarom žudi,iako Mu ne treba… Vallahi, to je naša potreba.

Vrijeme se polahko oblači u svoje odore vječnosti,odlazi.
A kakvu ti vječnost očekuješ? Da li se Džennetu raduješ ili više od Džehennema strahuješ?
Vremena nema,odlazi…
Zato požuri!
Samo za Njega se spremi. Dušu svoju boljom zamjeni. Od šejtana dalje kreni. Pobijedi ga,ponizi ga i uništi,a sebe kod Allaha time uzdigni.
Allahom ti se kunem da većeg mira i ljepšeg osjećaja osim u pokornosti nećes naći!
NE ZABORAVI,ovom zemljon ne možeš maći,a da nisi pod kontrolom Njegovom.
Pa, šta čekaš,dušo prolazna,od prašine nastala?
Čije odobrenje ti treba da izvršiš ono što Stvoritelj ti je naredio. On cijelu Zemlju za čovjeka (tebe) je uredio,a ti… nepokorna si…
Poslanik ,s.a.v.s. je rekao: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.”
PROBUDI SE!!
Možda sutra smrt te čeka… Sjeti se, u Džehennemu nema lijeka.
Zato, neka pokornost bude tvoja vodilja,neka Dzennet bude tvoj cilj. Allah ce dati,da ti,sigurno ne budes gubitnik!

Volim ga. Još uvijek.

Istina je. Još uvijek.

Elhamdulillah!

Zbunjenost. Bol u želudcu. Drhtaj ruke. Igublenji pogled… Ali, iznad  svega, veliki osmijeh (kojim čovjek prekrije svaku tegobu i iskušenje). Razlog mog osmijeha nije bila želja da zavaram sebe ili druge. Spoznaja Njegove ljubavi, bila je dovoljana da mi se srce smije ahiretu,iako čezne za voljenim na dunjaluku.

Vjerniku je svako stanje drago. Razumom obdareni su shvatili da se hajr krije u svakom predređenom koraku, Svevišnjega. Duša se smije ahiretu,jer saburi na dunjaluku.

„Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.“ (Ez-Zumer, 10) 

Insanu,zar vrijedi? Zar vrijedi srdžbu Njegovu buditi, zar vrijedi ljubav Njegovu iznevjeriti? Njega voljeti,ali mu suprotno dokazivati,djelima. Zar vrijedi? Haram ohalaliti, Dzennetske ljepote zanemariti, u ruke Malika se prepustiti, za uzavrelu vodu na dunjaluku se spremati… Habibeti, zar vrijedi?

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (el-Bekara, 216)

 

Selam alejkum svim blogerima. Prijateljica me natjerala da vam se pridružim, pa se nadam da ćemo se lijepo družiti i da ću uz vas zaboraviti traume koje mi je ona nanijela. Hvala i pedala, pozz. 😉